Home Art Ivana Ćavar u Čitluku: INTIMIZAM U SLIKAMA KRISTOVA USKRSNUĆA
Ivana Ćavar u Čitluku: INTIMIZAM U SLIKAMA KRISTOVA USKRSNUĆA

Ivana Ćavar u Čitluku: INTIMIZAM U SLIKAMA KRISTOVA USKRSNUĆA

0
0
U Čitluku, unutar programa Uskrs s Maticom u Brotnju, u prostoru Galerije Matice hrvatske otvorena je izložba slika Ivane Ćavar. Andrija Stojić, organizator izložbe i predsjednik Ogranka Matice hrvatske nazočne posjetitelje je pozdravio riječima dobrodošlice.  Osvrt na izložbu pod nazivom Nadahnuće zbiljom Kristova uskrsnuća nazočnima je uputio likovni kritičar gospodin Stanko Špoljarić, autor predgovora u katalogu kao i same postavke izložbe.  
NADAHNUĆE ZBILJOM KRISTOVA USKRSNUĆA
  Učiniti čujnim za oko i dušu bilo koji prizor iz Kristova života čudesno je lijep, ali i  istovremeno izuzetno zahtjevan zadatak. Za umjetnika je to i kušnja i odgovornost na stvaralačkom putu gdje s motivske strane ikonografsko ulazi u duhovno, i obrnuto. U uobličavanju ideje i talenta osoba koja slikom obnavlja zbilju Kristovog hoda zemljom, poruke koje donio, žrtvu koju je podnio, nužno  se mora očitovati svjetlom u svetosti žarišta i hodočašćem kroz poziv umjetnika nagovjestiti vjerom susrete u svakodnevlju, sa širenjem u bezmjerne prostore ljubavi.
Ivana Ćavar u slikarskoj dionici svoje doktorske disertacije INTIMIZAM U SLIKAMA KRISTOVA USKRSNUĆA iskreno i duboko darom vjere i neospornim  umjetničkim talentom interpretira teme zapisane od evanđelista. Ivana prati   Kristov spasiteljski čin u potresnosti kalvarijskog martirija fokusirana na motiv Ecce homo, donjevši u triptihalnoj kompoziciji dostojanstvenost Kristove  nenarušene uzvišenosti i u nepravednosti osude.
Na ovoj izložbi spomenutog naziva Uskrs je u središtu, a samo imenovanje slika govori  o nadnaravnoj veličanstvenosti uskrsnog jutra, o ženama s viđenjem anđela pred  praznim grobom, putu u Emaus i večere u Emausu, susretima s apostolima, s i bez Tome, i divnim prizorima neke nebeske prisnosti u kojima Krist u danima prije Uzašašća podjeljuje svetost mira, učvršćuje vjeru učenicima, naglašavajući neraskidivost veze Boga i čovjeka u plamenu duhovne dimenzije. 
U istančanom odnosu imaginacije i naracije izrasla je Ivanina poetika umjetničke blagosti, reda i gradacije oblika, mišljenih i oplemenjenih bojom. U scenama  uzdignutim u praskozorju, vrelini dana, u predvečerje. Nije se toliko pomakla govorljivost kromatskih intenziteta već zanos koji sugerira stanja u tijeku postojanja, u prigrljenosti bezvremenosti sakralnog ozračja, koje se čita u prošlom, sadašnjem i budućem. Jednostavna jezična konstrukcija, – bilo je, je, i biti će,- postala je slikom kontinuiteta vjere. Ivana u svojevrsnom poliptihu srodnih likovnih godova nalazi koloristička motrišta i kucavice slikarskog jedinstva, osnove za predanje u naručje sadržaja. Ne zanima Ivanu neka izvanjska atraktivnost prizora zahvalna za paradu ruke, već kontemplativnost ponuđena u porukama Evanđelja, stalnom inspiracijom Biblijom, događajima koji su i više od motiva.
Znano je kako je u nizanju stoljeća nastala bogata baština kiparskih i slikarskih ostvarenja sakralne tematike. Likovnu tradiciju Ivana Ćavar bez sumnje poštuje, sa sklonošću ovom ili onom stilu i majstoru, ali je iznašla svoj izraz. Ne samo u odnosu spram povijesnog, već je samosvojna i u strujanjima moderne umjetnosti, slikarski i emotivno uvjerljiva, bez pribjegavanja bilo kakovoj dosjetci. Afirmirajući se u ukupnosti hrvatske umjetnosti, s vrhunskim dometima u njoj najbližoj i najdražoj tematici duhovnog „krajobraza“, s krunom sakralnog. Ivana svojim vidom slikarskog intimizma, pa i note sanjarskog dodiruje suprotni pol – reprezentativnost, a komornošću monumentalnost. Ipak ostaje lirik, s  „krasopisnošću“ forme, osvojene slikarske privatnosti, sabranosti u tišini poniznosti. Ali i uvjerenosti u vrijednosti vlastitog umjetničkog nadahnuća. Temom nadilazi širine ljudskog pogleda, s ushitom prema božanskom. Opisom i neopisivom ljepotom transcedentalnog nastalo je tkivo slika zanimljivih kompozicija, s Ivaninom specifičnošću u tvorbi likova, naglašenih vertikalitetom forme, s akterima zbivanja s nebom na zemlji i zemlje na nebu. U naznaci obrisnom linijom potencirana je izdužnost likova, promatranih s leđa i u en face izgledu, sa stamenošću oblika ili krhkosti treptaja. Stoga se u korpusu stasa figura izmjenjuju potezi relativno čvrstih granica, i oni usitnjeni, mrljoliki. Postavljenih frontalno, ili  po zamišljenoj kružnoj ili eliptoidnoj liniji.
A sama njihova vertikala simbol je uzleta, nadilazeći usprkos svojim fizičkim odrednicama (prisjetimo se samo proporcija helenističke, gotičke, manirističke umjetnosti) mjerilo zemaljskih kategorija. Asocijacija na stabla jablana nameće se sama po sebi, jer  čvrsto su ukorjenjeni, i vrhom dodiruju nebo. Ili na jedro na nepreglednosti pučine. Ali Ivana Ćavar ih nadvisuje bojom napuštajući uobičajnosti realistične doslovnosti,te čistim, ekspresivnim kolorizmom, itekako opravdane slobode  izbora, figurama daje lakoću kretanja, tek djelomično ih zadržavajući uz tlo. Likova produhovljenih vedrom ili bolje rečeno radosnom paletom. Ivana je dvije komponente, vertikalu i kromatsku jasnoću sažela u stil suvremene slikarske interpretacije sakralnog, s utkanom misaonošću u koja nije rezervirana samo za atelijer  pri stvaranju, već je za nju smiješak vjere u mnogim životnim situacijama.
Figurativno od tjelesnosti lika reduciranjem detalja približeno je slojevitosti  znaka, razvijanog dinamikom mnoštva s biljezima boje. Pažljivo strukturiranim  fasetama nenametljive  geometričnosti, apstrahiranja, Ivana figure od portretnog prevodi do univerzalnog. Razumljivo lik Krista, s ili bez aureole, dominantan je u normama svakog likovnog rasporeda. Figura Krista ponekad gigantizacijom forme u potpunosti ispunjava kadar slike, ili se gotovo uvijek veličinom istiće u okruženju pobožnog naroda ili odabranih učenika.
Kristova odjeća blješti bjelinom, svečanošću bjeline kojoj Ivana daje epitete nebeskog.  Finese, ali i bujice bjeline posebno su vidljive na platnima „opipljive“ teksture i  malenog formata, umjetnosti dlana, gdje bijelo „upija“ figure, dovodeći ih na prag nematerijalnog. Ali češće boje (ne negirajući hladnije tonove) bliže su baklji, izvadcima duge, toploj paleti ružičnjaka. U fondu slike ( likovno svakako ravnopravnom ikonografskom segmentu prizora) satkanog priljubljenim plavkasto sivkastim prirastima, s kvadratičnim, pravokutnim naslućenim zatvorenim otvorima stvaraju se polja istaknutog prvog plana, ali i plohe s postupnim prodorom ka dubini, gdje je prostor okosnica simetričnosti postava, ali i otklona  promijenjivog ritma. Usporedivog s elastično primjenjenom  glazbenom skalom, u skladbama od sonata do simfonija. Paralela s glazbom u slikarstvu Ivane Ćavar logična je budući da se često u pobratimstvu umjetničkih vrsta osjeća anđeoska pjesma u zvučnosti boje. 
 A slika i nudi stalnu mogućnost suptilnog produbljivanja, gdje silazak svjetla  simboličnom difuznošću povezuje sve opne pojedine slike, sve njene doživljajne razine, svjetla koje postaje „zaglavni kamen“ čitavog opusa. U velikoj, za umjetnika neiscrpnoj temi, Kristovim uskrsnućem, svjetlo je poanta. Ivana ga osjeća i u ideji slike polazi od svjetla, okupljajući njime kroz boje, forme,prostor  figurativno ruho i sadržaj prikaza. Povlačeći znak jednakosti između, već u izvoru nepomućenog sjaja sa svetim.
                                                  Stanko  Špoljarić
 Ana Jerkić, učenica V. razreda OŠ Brotnjo, Čitluk, na violini je izvela glazbenu točku Entida. Izložbu je otvorio profesor Stjepan Skoko, dekan Akademje likovnih umjetnosti Široki Brijeg.
Izložba ostaje otvorena do 4. svibnja 2017. godine.
 
O slikarici
Ivana Ćavar rođena je 22. prosinca 1973. godine na Širokom Brijegu. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je slikarstvo 1999. u klasi prof. Vasilija Josipa Jordana. Studijski je boravila u Francuskoj, u Parizu 1999. i na Ecole Nationale Superieure d’Arts u Lorientu 2001. godine.
Godine 2005. završila je poslijediplomski studij slikarstva Ars sacra na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu kod pročelnika studija prof. Vasilija Josipa Jordana čime je stekla zvanje magistrice Ars sacra.
Na širokobriješkoj Akademiji od 1999. do 2002. godine radila je kao mlađa asistentica, a od 2002. do 2008. kao asistentica. Godine 2008. postaje docenticom i u tom zvanju ostaje do 2014. kada postaje izvanrednom profesoricom. U tom statusu radi na kolegijima Mali akt II, Plastična anatomija I i II, Uvod u diplomski rad – slikarstvo I, II i III.
Izlagala je na dvadeset tri samostalne i preko stotinu skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je u radu dvadeset pet umjetničkih kolonija. Izvela je nekoliko javnih radova sakralne tematike u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Godine 1999. dobila je pohvalnicu zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti za uspješan rad tijekom akademske 1998./99. Nagradu „Collegium Artisticum“ za crtež dobila je 2006., 2009. i 2011. godine. Na sedmom Bijenalu umjetnosti minijature Bosne i Hercegovine 2013. dobila je nagradu za grafiku. Članica je ULUBiH-a od 2005. i ULU-a En Face od 2011. godine Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske 2010./11. godine započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Intimizam u slikama Kristova uskrsnuća pod mentorstvom prof. Vasilija Josipa Jordana.
Samostalne izložbe:
Široki Brijeg, Franjevačka galerija
Metković, Gradsko kulturno središte
(s Draganom Nuić – Vučković) 
2003. Ploče, Galerija pučkog učilišta Ploče               (s Draganom Nuić – Vučković)
2006.     Čitluk, Galerija klub Matice hrvatske 
2007.     Sarajevo, Galerija Roman Petrović  
              Zenica, Muzej grada Zenice                (s Franom Radakom)
              Sarajevo, Galerija Novi Hram  
2009.     Imotski, Dvori don Turića 
2010.     Split, Galerija samostana Gospe od Zdravlja  
              Imotski, Gradska knjižnica don Mihovil Pavlinović  
              Metković, Gradsko kulturno središte 
2011.     Gorica,  Galerija Bratovštine sv.Stjepana  
2012.     Paris, Galerie Mona Lisa  
              Paris, Masion d’Église de la Défense Notre Dame de Pentecôte
2014.     Paris, Rêve et vivre, en revant, l’esperance, Galerie Mona Lisa   
              Vijaka. Put križa, Župna crkva
              Tuzla, Imaginarni slikopisi, BKC   
              Sarajevo, Imaginarni slikopisi, Galerija Roman Petrović 
Paris, Lumière du soleil,  Open studio 8222, Cité Internationale des Arts
Paris, En attendant le soleil, Veleposlanstvo Bosne i Hercegovine
              Međugorje, Svjetlost u svetom, Duhovni centar Sakramento
2017. Mostar, Unutarnji krajolik, Galerija Aluminij
Čitluk, Nadahnuće zbiljom Kristova uskrsnuća, Galerija klub Matic hrvatske
Atelier:
Petra Svačića 5.
88220 Široki Brijeg
ivanna.cavar@gmail.com
mob.: 063 230 030